недеља, 19. јун 2011.

Pepita Himenez

      Psihološki roman je vrsta romana gde pisac nastoji da objasni najdublje psihološke procese svojih junaka, da psihološki motiviše njihove postupke, ponašanje, način govora, sudbine.

Roman je štampan 1874.godine, u periodu kada je katolicizam u Španiji bio neprikosloven što nam govori da je pisanje romana u kome jedna ovozemaljska ljubav pobedjuje ljubav prema Bogu, bilo i te kako nesvakidašnji i vrlo interesantan postupak ovog pisca. I samim tim Huan Valera postaje začetnik psiholškog romana u Španiji.

Radnja je naizgled jednostavna, mladi sveštenik koji se vraća u zemlju svog oca, zaljubljuje se u mladu udovicu od dvadeset godina kojoj se pre toga udvara i njegov otac. Roman prikazuje njegove sumnje i teškoće u borbi da odluči šta je ono najbolje za njega. I on pruža neophodni otpor ali na kraju ne uspeva ili možda samo se odlučuje za ljubav prema ženi.

Roman ima zanimljivu tematiku ali i vrlo neočekivani kraj. Moram da priznam da je to verovatno ono što mi se i najviše dopalo. Ne mislim na njegov izbor već na taj, bar za mene, vrlo neočekivani obrt na kraju. Mislim da je upravo to učinilo priču još upečatljivijom. 

Нема коментара:

Постави коментар