Sa ovim delom prelazimo u period neoklasicizma koji će se po mnogo čemu razlikovati od dela koja smo do sad obrađivali. Kada sam završila sa čitanjem knjige, pomislila sam kako ju je baš bilo lako pročitati. Vrlo jednostavan stil, ne previše stilskih figura, krajnje harmonično i vedro.
Pre svega primećujemo poštovanje 3 jedinstava, ne mešanje žanrova, verodostojnost, i razum koji igra važnu ulogu. Likovi koji se ponašaju u skladu sa staležom kome pripadaju, skoro da nema naracije' narator jedva da je vidljiv, a o samim likovima saznajemo na osnovu onoga što sami o sebi pričaju.
Takodje možemo izdvojiti i komične elemente na koje nailazimo u toku čitanja koji su pre svega vezani za donju Irenu, veoma pričljivu i dovitljivu gospodju koja sve vreme uporno pokučava da zavara don Dijega. Pomalo mi je fascinantan lik same donje Irene koja je spremna na apsolutno sve i koja nema nikakvog obzira prema ćerki. Ona je predstavljena kao osoba koja voli da naređuje, dominira i manipuliše. Spremna je da žrtvuje rođeno dete kako bi sebi obezbedila stabilniju ekonomsku situaciju. Moguće je, da je pisac kroz donju Irenu ismejao crkvu, vaspitanje tadašnjeg vremena, i egocentričnost.
Drugi meni zanimljiv lik bila je Franciska, ne naravno zbog toliko ,,aktivne uloge koju ima u delu, već zbog svog bezličnog stava. Jeste da je odrastala u manastiru, i da time verovatno nije imala normalno detinjstvo ali njen karakter, razmisljanja, pasivnost, dovode do pitanja pa da li je moguće da ona ne može toliko da se izbori za sebe i ono sto ona želi. Naravno, sad to ja pričam iz svoje perspektive i vremena u kome živim ali i tada, kako je moguće da ona se za odvijanje svoga života ne pita ništa, da li je kriva njena majka, period u kome je živi, vaspitanje, ili prosto njena pomalo bezlična ličnost.
I uprkos svemu ona dobija svoj srećan kraj. Ali ne zahvaljući njoj, već samo iz srećnih okolnosti i moralnosti don Dijega. I onda shvatam koliko smo mi napredovali, šta smo sve postigli do danas. I možda mi i nećemo imati taj njen srećni kraj ali znam da ćemo se boriti, da ćemo uraditi sve što je u našoj moći da pobedimo i uspemo. A neki, će prosto samo uz sreću i uspeti, kao što je možda i ona uspela....
Pre svega primećujemo poštovanje 3 jedinstava, ne mešanje žanrova, verodostojnost, i razum koji igra važnu ulogu. Likovi koji se ponašaju u skladu sa staležom kome pripadaju, skoro da nema naracije' narator jedva da je vidljiv, a o samim likovima saznajemo na osnovu onoga što sami o sebi pričaju.
Takodje možemo izdvojiti i komične elemente na koje nailazimo u toku čitanja koji su pre svega vezani za donju Irenu, veoma pričljivu i dovitljivu gospodju koja sve vreme uporno pokučava da zavara don Dijega. Pomalo mi je fascinantan lik same donje Irene koja je spremna na apsolutno sve i koja nema nikakvog obzira prema ćerki. Ona je predstavljena kao osoba koja voli da naređuje, dominira i manipuliše. Spremna je da žrtvuje rođeno dete kako bi sebi obezbedila stabilniju ekonomsku situaciju. Moguće je, da je pisac kroz donju Irenu ismejao crkvu, vaspitanje tadašnjeg vremena, i egocentričnost.
Drugi meni zanimljiv lik bila je Franciska, ne naravno zbog toliko ,,aktivne uloge koju ima u delu, već zbog svog bezličnog stava. Jeste da je odrastala u manastiru, i da time verovatno nije imala normalno detinjstvo ali njen karakter, razmisljanja, pasivnost, dovode do pitanja pa da li je moguće da ona ne može toliko da se izbori za sebe i ono sto ona želi. Naravno, sad to ja pričam iz svoje perspektive i vremena u kome živim ali i tada, kako je moguće da ona se za odvijanje svoga života ne pita ništa, da li je kriva njena majka, period u kome je živi, vaspitanje, ili prosto njena pomalo bezlična ličnost.
I uprkos svemu ona dobija svoj srećan kraj. Ali ne zahvaljući njoj, već samo iz srećnih okolnosti i moralnosti don Dijega. I onda shvatam koliko smo mi napredovali, šta smo sve postigli do danas. I možda mi i nećemo imati taj njen srećni kraj ali znam da ćemo se boriti, da ćemo uraditi sve što je u našoj moći da pobedimo i uspemo. A neki, će prosto samo uz sreću i uspeti, kao što je možda i ona uspela....
Нема коментара:
Постави коментар